Izbornik predmeta

Repozitorij

Anketa

Na ovoj stranici trenutno nije odabrana niti jedna anketa!

Orofacijalna genetika

Šifra: 71328
ECTS: 1.5
Nositelji: prof. dr. sc. Domagoj Glavina
Prijava ispita: Studomat
Engleski jezik:

1,0,0

Nastava se odvija na hrvatskom jeziku u svim svojim elementima, a stranim studentima koji su pridruženi mješovitoj grupi nudi se mogućnost savladavanja predmeta pomoću dodatnih izravnih konzultacija s nastavnikom i asistentima na engleskom jeziku. Pri tome, nastavnik stranog studenta upućuje na odgovarajuću literaturu na engleskom jeziku te mu osigurava mogućnost polaganja predmeta na engleskom jeziku.
Opterećenje:

1. komponenta

Vrsta nastaveUkupno
Predavanja 15
* Opterećenje je izraženo u školskim satima (1 školski sat = 45 minuta)
Opis predmeta:
Orofacijalna genetika je klinička stomatološka disciplina koja se bavi proučavanjem normalnih i patoloških varijacija dentalnih i orofacijalnih struktura u čovjeka. Velik broj kraniofacijalnih malformacija i dentalnih abnormalnosti genetski su uvjetovani. U kraniofacijalnoj ragiji manifestiraju se sve kromosomske abnormalnosti i 50% svih poligeno uvjetovanih bolesti. Prema katalogu genetskih bolesti V. McKusicka (1986), od ukupno oko 4000 genetskih poremećaja koji prate mendelske principe nasljeđivanja, oko 25% ili oko 1000 njih manifestira se na kraniofacijalnim strukturama. Preko 50% svih malformacija koje se mogu zapaziti u čovjeka lokalizirano je u kraniofacijalnoj regiji. Znanje iz orofacijalne genetike nužno je za evaluaciju, dijagnosticiranje i liječenje pacijenata s genetskim poremećajem. Doktor dentalne medicine je prvi u prilici da zapaža, prepoznaje i dijagnosticira niz genetskih poremećaja orofacijalnih struktura i da ih objektivno evaluira nizom tehnika koje mu stoje na raspolaganju. Znanje iz orofacijalne genetike nužno je ne samo za dijagnosticiranje i liječenje, nego i za prevenciju genetskih poremećaja.
Zadatak nastave iz orofacijalne genetike je pružiti znanja o najzastupljenijim genetskim abnormalnostima zuba i orofacijalnih struktura, o metodama evaluacije osoba s genetskim poremećajima, o genetskim poremećajima i mogućnostima za preventivno djelovanje kroz genetsko savjetovanje. Kraniofacijalne abnormalnosti zahtjevaju često interdisciplinarni pristup pa će stomatolog sudjelovati u timu za dijagnosticiranje, liječenje i rehabilitaciju takvih osoba. Zbog toga stomatolog mora posjedovati odgovarajuće znanje iz orofacijalne genetike, odnosno dobro znati principe i osobitosti nasljeđivanja genetskih poremećaja, njihovu kliničku sliku, način uzimanja obiteljske povijesti, uključujući i izradbu heredograma. Znanje iz orofacijalne genetike treba stomatologu omogućiti: a) provedbu potpune skrbi o pacijentu, uključujući dijagnostiku, liječenje i prognozu, ili pak ispravnu procjenu stanja i upućivanja u odgovarajuću ustanovu; b) procjenu uloge nasljeđa u poremećaju dentalnih i orofacijalnih struktura i izradbu cjelovitog plana liječenja; c) razvijanje želje za usavršavanjem znanja i sposobnosti iz orofacijalne genetike i sposobnosti iz orofacijalne genetike.
Literatura:
  1. Škrinjarić I: Orofacijalna genetika. Zagreb: Školska knjiga, 2006.
  2. Škrinjarić I: Orofacijalna genetika - repetitorij, Zagreb, 2004.
  3. Gorlin RJ, Cohen MM Jr, Hennekam RCM: Syndromes of the head and neck. Oxford: Oxford University Press, 2001.
11. semestar
Izborni predmeti za 6. godinu - Redovni studij - Dentalna medicina

12. semestar Ne predaje se
Izborni predmeti za 6. godinu - Redovni studij - Dentalna medicina
Termini konzultacija:

Obavijesti

Forum

Sortiraj prema: naslovu | vremenu zadnjeg odgovora | vremenu otvaranja teme
Naslov Odgovori Zadnji odg.

Česta pitanja